Džennetska sjećanja

Vodoravna (položena) osmica simbol je koji se u matematici koristi kao znak beskonačnosti.

To je simbol i ljudskog života, odnosno ljudske beskonačnosti. Čovjek jeste stvoren, ima svoj početak, ali nema svoj kraj. U svom putovanju čovjek prolazi nekoliko stanica: majčin stomak, dunjaluk, kabur i na kraju Džennet ili Džehennem.

Bog Uzvišeni je čovjeka počastio mogućnošću duhovnog i intelektualnog rasta, učenja i spoznaje. Ta blagodat je toliko velika da bi nam hiljadu života na ovom svijetu bilo premalo da otkrijemo sve tajne i iscrpimo sve poruke onoga što je Bog stvorio oko nas.

Zato se naše beskonačno iskustvo i učenje nastavlja i na Budućem svijetu. Ovdje smo samo da malo zagrebemo po površini i tako započnemo najljepše procese koje ćemo, ako Bog da, nastaviti živjeti u Džennetu.

Kur’an nas na nekoliko mjesta podsjeća da će naš džennetski život biti povezan sa iskustvom na Ovom svijetu. U 25. ajetu sure Beqare Bog opisuje uživanje ljudi u Džennetu i spominje da će biti usluživani sa hranom i različitim ukusnim plodovima, a ljudi će reči: “Ovo smo i prije jeli!”

Džennetske riječi: “Ovo smo i prije jeli” – je rečenica koja povezuje i spaja iskustvo dva neodvojiva svijeta, Dunjaluka i Ahireta.

Poslanik, a.s., nas podsjeća da će se čovjek u Džennetu sjećati prijatelja sa Ovog svijeta, da će oni tražiti jedan drugog, razgovarati, sjećati se doživljaja sa Ovog svijeta…

Započnimo Ovdje kvalitetne procese u svojim dušama i umovima, vrijeme koje imamo koristimo što kvalitetnije i sadržajnije, pripremajmo sebe za nastavak naše životne priče u Džennetu.

Živimo Ovaj život tako originalno i plemenito da Sutra budemo zanimljivi Božijom poslanicima koje ćemo sretati u Džennetu, da budemo zanimljivi džennetskim djevojkama i mladićima.

Šta ćemo čitavu vječnost pričati tim džennetskim ljepoticama i ljepotanima, sa kakvim iskustvima ćemo oduševiti te maštovite, čiste i inteligentne stanovnike Raja…?

Ovaj svijet je period našeg postojanja koji prođe kao san, kratak je – kao bljesak svica u crnoj noći. A zatim ostavljamo naše odijelo koje se tijelo zove i putujemo Njemu, putujemo u našu beskonačnost…

/ džemat Helsingborg