Gušenje izaziva vrlo teške posljedice po zdravlje. Često i smrt. Prije svega jer spriječava dotok svježeg kisika, neophodnog za funkcioniranje ljudskog organizma.
U današnje vrijeme je nedostatak čistog kisika i sve veća zatrovanosti zraka ugljen monoksidom, jedna od najvećih prijetnji po ljudsko zdravlje. Svjedočimo u našim sveizbetoniranim gradovima svakodnevno.
No, postoji i ona komunikacijska, jezička zagađenost atmosfere, klime i međuljudskih odnosa. Ružne riječi, laži, potvore, ogovaranja, podmetanja, prigovaranja, zavist, ljubomora, zagađuju baš poput ugljen monoksida okolinu. U takvoj zagađenoj klimi, dolazi do gušenja duha. Nečije riječi nas stežu u grlu i guše poput najgrubljeg stiska. Nedostatak čistog, zdravog zraka, ali zraka za našu dušu i srce, navodi na udaljavanje od ljudi, potrebu za osamljivanjem ili traženjem nove, zdrave sredine i lijepe riječi.
Da, lijepe riječi, koja čisti našu duhovnu atmosferu i osvježava klimu, ozdravljuje okolinu da prodišemo punim plućima naše duše i srca.
Danas zahvaljujući nauci, znamo zašto Bog u svojoj Knjizi lijepe riječi opisuje kao jaka, čvrsta stabla, sa krošnjama visoko u nebu.
“Zar ne vidiš kako Bog navodi primjer – lijepa riječ kao lijepo drvo: korijen mu je čvrsto u zemlji, a grane prema nebu” (Kur’an) Danas, kada znamo koja je uloga visokih, jakih, zdravih stabala, šuma u očuvanju života na Zemlji. “Pluća zemlje” se nazivaju velike, još ikoliko zdrave šume i stabla, koji pročišćavaju zrak i daju nam neophodan čist kisik, da se ne ugušimo.
Uništavanjem šuma, parkova, zelenila, jeste suguran put u gušenje Planete. Simbolično preneseno iz ovoga “ekološkog” ajeta, jeste i potreba za lijepim, kulturnim, ljubaznim razgovorom i lijepom riječju. Da pročiste naše međusobne odnose, kako se ne bismo ugušili u sveprisutnoj negativnosti svakodnevice.
Stoga je ova simbolička povezanost ekološke čistoće, odnosno puta i načina kako do nje doći, jakim i zdravim zelenilom, očigledno povezana sa zdravom duhovnom klimom među ljudim, do koje se dolazi lijepom riječju. Bog to jasno ističe.
Sadimo što više jakih i visokih stabala, voćki, zelenila, kako bi nam priroda bila čista, širimo i izgovarajmo lijepe i pozitivne riječi, kako bi naše okruženje, životni saputnici, prijatelji, poznanici dobivali od nas čist duhovni zrak, koji će ih veseliti, oraspoložiti, nasmijati. Ako nemamo riječi imamo bar osmjeh. I osmijeh je filter za dušu i srce.
/ Asim-ef. Jelovac
