— Pred halifu Omera došao je da svjedoči neki čovjek. Omer mu reče:
- „Ja tebe ne poznajem, dovedi nekog ko te poznaje!“
Jedan od prisutnih reče: - „Ja ga poznajem!“
- „Kako ga poznaješ“, upita Omer!
- „Poznajem ga kao pravednog i povjerljivog“, odgovori čovjek.
- „Je li on tvoj komšija? Znaš li kako provodi dane i noći?“
- „Ne“, odgovori čovjek, a Omer nastavi pitati:
- „Jesi li s njim poslovao“?
- „Ne“, odgovori čovjek.
- „Da li si s njim bio u nekoj prilici gdje bi se pokazalo njegovo ponašanje, kao što je putovanje?“
- „Ne“, odgovori čovjek.
- „Ti njega ne poznaješ“, reče Omer r.a., i dodade:
- „Mislim da si ga samo vidio u džamiji!“
Potom se okrenu čovjeku i reče:
- „Idi, i dovedi nekog ko te poznaje!”
Ovaj događaj je vrlo važan za naše razumjevanje vjere i ibadeta.
Dobro je da ljudi klanjaju i poste, ali je naša svakodnevnica isto tako važna: kakvi smo kao ljudi, kao poslovne kolege, radimo li svoj posao najbolje što možemo, jesmo li pravedni, pošteni…
Jer sve je to islam!
Poslanik nas uči da nas ne zavara čovjekov obred, da ne sudimo ljudima po njihovom namazu i postu, pa nam savjetuje:
- „Ne gledajte u namaz i post čovjeka, gledajte da li, kada govori, govori istinu. Kada mu se nešto povjeri, da li to iznevjeri i da li ga napušta svijest o Bogu kada mu se ponudi dunjaluk? Kako se ponaša kada su u pitanju njegovi interesi? Nema vjere onaj ko nema emaneta!”
N. Š.
