Uvodne napomene
Pojam ‘demokratija’ nastao je u antičkoj Grčkoj u 5. vijeku p.n.e.
Demokratija ili grčki demos što znači narod i kratein što znači vladati, u izvornom smislu označava vladavinu naroda, a u razumijevanju današnjih državnih sistema demokratija je oblik vladavine u kojem se političke odluke donose voljom većine, najčešće kroz izbore ili referendume, u kojima sudjeluju svi građani (narod).
Kako demokratski principi podrazumijevaju da se svi, o svemu, i ne moraju dogovoriti tako danas nema jasne i općeprihvaćene definicije demokratije oko koje su se usaglasili svi ili bar većina na globalnom nivou. Ipak je i to ”demokratski”. Međutim, ono oko čega se gotovo svi slažu[1], jesu osnovni demokratski principi ili preduslovi za ostvarenje demokratskog društva, pa i demokratije kao državnog sistema: ravnopravnost svih ljudi (građana), sloboda izbora, sloboda mišljenja i sloboda izražavanja.
O ovim demokratskim principima govorimo u nastavku teksta, a tekst pišemo u godini u kojoj Švedska obilježava 100 godina demokratije i u danima u kojima je Švedska izabrala ženu, gospođu Magdalenu Andersson (S), za prvu premijerku Švedske u povijesti.[2]
[1] www.informationsverige.se (Vad är demokrati, 2021-11-11)
Poslanikovi principi demokratije prije Medinske povelje
“Samo Allahovom milošću ti si blag prema njima; a da si osoran i grub, razbježali bi se iz tvoje blizine. Zato im praštaj i moli da im bude oprošteno i dogovaraj se s njima…”[3] kur’anski je princip na kojem je Muhammed a.s. temeljio svoje odnose sa drugim ljudima.
Da su svi ljudi u očima Poslanika Muhammeda a.s. uživali poštovanje ”čovjeka” i bili u prilici da slobodno i demokratski izražavaju svoje mišljenje, da budu dio ”dogovora”, govore mnogi primjeri iz života Muhammeda a.s. Čak i primjeri iz perioda njegovog mekkanskog poslaničkog života u toku kojeg je bio napadan, bojkotovan, vrijeđan, ali i dalje je: svima govorio, sa svima razgovarao i prema svima se ophodio na najljepši, rekli bismo demokratski način. U junu, 622. godine, desio se važan sporazum između Muhammeda a.s. i medinskih muslimana, u historiji poznat kao „Druga prisega na Akabi“. Ono što je zanimljivo u ovom slučaju, osim činjenice da su svi mogli da izraze svoje mišljenje i na demokratski način učestvuju u stvaranju ovog dogovora, jeste da je Muhammed a.s. na ovako važan sastanak i koji je održan u velikoj tajnosti, poveo svog amidžu Abasa ibn Abdumutaliba koji tada nije bio musliman.[4] Ali Abas je bio vješt govornik, prvak svog naroda i mudar savjetnik. Znajući sve ove osobine Muhammed a.s. mu je dozvolio i da prvi održi govor. Muhammed a.s. je u svim prilikama slušao i uvažavao mišljenje drugih.
[3] Kur’an, Alu ‘Imran, 159
[4] www.preporod.info (Poslanikov odnos prema drugima, 2014-12-28)
Medinska povelja – simbol Poslanikove demokratije
Po dolasku u Medinu, Muhammed a.s. u gradu zatiče zajednicu sačinjenu od različitih grupacija stanovništa. Uočivši da je riječ o šarolikoj zajednici, izvršio je popis stanovništva, kako bi ustanovio realno stanje grada, te na temelju toga organizovao zajednicu.[5] Izgradio je i prvu džamiju u Medini, koja nije bila isključivo vjerski objekat, nego i objekat unutar kojeg se okupljaju svi članovi zajednice, mjesto unutar čijih zidova se gradila zajednica i donosile političke odluke za konstituisanje tadašnje Medine, grada-države.
Medinska povelja je bila prvi korak u konstituisanju te države. Riječ je o dokumentu koji je uredio prava i obaveze nemuslimanske manjine, zaštitio prava svih građana Medine bez obzira na njihovu vjeru, naciju, boju kože, odredio jednak tretman za sve građane, te uspostavio saradnju između muslimana i jevreja.[6]
Dr. Muhamed Hamidullah, jedan od najvećih historičara i poznavaoca života Muhammeda a.s. u 20. stoljeću, prvi među historičarima Medinsku povelju naziva ”prvim pisanim ustavom”[7] u povijesti ljudskog roda, jer se kroz ovaj dokument udaraju temelji države koja će ubrzo vladati cijelim Arabijskim poluotokom, a nešto kasnije i velikom većinom teritorije tadašnjeg poznatog svijeta.
Medinska povelja je utemeljila osnovna ljudska prava jednako za sve stranovnike: pravo na život, pravo na slobodu, pravo na slobodu misli, svijesti i vjere, pravo na imovinu i udruživanje, pravično suđenje, nasljeđivanje te pravo na azil.
Povelja ili Ustav, Medina i svi građani Medine dobili su pisani dokument 623. godine u kojem im se garantuju prethodno nabrojani demokratski principi. Poslanikova a.s. demokratija i sveopće uvažavanje ”drugog” je kulminirala u pisani dokument koji do danas ostaje simbol njegove demokratije i putokaz svima onima koji sebe žele nazivati demokratskim državama i demokratskim državnim sistemima.
[5] www.preporod.com (Medinska povelja, 2016-12-30)
[6] www.preporod.com (Medinska povelja, 2016-12-30)
[7] www.yaqeeninstitute.org (The constitution of Medina, translation, commentary and meaning today, 2021-02-04)
100 godina demokratije u Švedskoj
Prošlo je 100 godina otkako je Švedska postala demokratska država sa univerzalnim i jednakim pravom glasa. Zašto 100 godina?
- godine većina muškaraca u Švedskoj je dobila pravo glasa. Godine 1919. odlučeno je da žene imaju pravo glasa na općinskim izborima. Od 1921. godine svi odrasli, žene i muškarci, imali su pravo glasa na svim općim izborima u Švedskoj.[8]
[8] www.informationsverige.se (Demokratins framvaxt i Sverige, 2021-11-11)
Švedska demokratija
Švedska ima pisane zakone od 14. vijeka, a polazna tačka za švedsku demokratiju nalazi se u osnovnom zakonu iz 1809. godine u kojem su definisani oblik vladavine (Regeringsformen), ali i podjela nadležnosti između kralja i vlade.
Uprkos činjenici da su vlast i nadležnosti prema novom zakonu bile podijeljene, u Švedskoj još uvijek nije postojala razvijena demokratija. Međutim, novi zakoni ”raskrčili” su put za nastavak demokratskog razvoja. Osnovni zakon iz 1809. ojačao je niz osnovnih građanskih sloboda i prava. Švedska je već 1766. godine dobila zakon o slobodi štampe i izražavanja, koji kaže da svako ima pravo da izražava svoje misli, mišljenja i osjećanja u govoru i pisanju, a osnovni zakon iz 1809. godine uvodi termin slobodu vjeroispovjesti.[9]
Popularni pokreti kao što su pokret trezvenosti, slobodne crkve, ženski pokret, radnički pokret i političke stranke pojavljuju su se u Švedskoj krajem 19. vijeka.[10] Ovo je bilo važno za demokratiju u Švedskoj. Organiziranjem u grupe ljudi su lakše mogli izraziti šta žele promijeniti u društvu. Popularni pokreti su naučili ljude da se organizuju, kako se održavaju sastanci i šta je potrebno za promjene. Različite organizacije su radile na različitim pitanjima. Radnički pokret, na primjer, postavlja zahtjeve za boljim uslovima rada i pravom glasa bez obzira na spol i primanja. Radnička prava koja su i danas simbol ”švedskog” fantastičnog odnosa prema radnicima u svim sektorima i industrijama.
[9] www.informationsverige.se (Demokratins framvaxt i Sverige, 2021-11-11)
[10] www.informationsverige.se (Demokratins framvaxt i Sverige, 2021-11-11)
Ravnopravnost građana u Švedskoj demokratiji i Medinskoj povelji
O principima švedske demokratije, ali i demokratskim principima Medinske povelje mogli bismo pisati danima i napisati tomove knjiga. Za ovaj put uzećemo samo jedan primjer demokratskog principa slobode izbora; slobode izbora vjeroispovjesti svakog čovjeka, svakog građanina države.
Rekli smo da je princip slobode vjeroispovjesti u Švedskoj uveden osnovnim zakonom iz 1809. godine, ali ipak sve do 1860. godine svi građani u Švedskoj morali su pripadati Švedskoj crkvi i ispovjedati ”čistu” evanđelsku doktrinu. Od 1860. godine postoji opcija napuštanja Švedske crkve, ali uz pristupanje nekoj od tada priznatih kršćanskih organizacija. Tek 1951. godine[11]zakonom o slobodi vjeroispovjesti svi građani Švedske postaju slobodni da napuste Švedsku crkvu bez obaveze pristupanja drugoj vjerskoj organizaciji, pa i da se izražavaju kao ateisti. Ovaj zakon jasno definiše demokratski princip slobode izbora, u ovom slučaju slobode izbora vjeroispovjesti i pridruživanja vjerskim organizacijama na osnovu ličnog izbora svakog pojedinca. Zakon koji je osnova za današnji odnos Švedske prema svim religijskim zajednicama koje djeluju u Švedskoj, među kojima i Islamska zajednice Bošnjaka u Švedskoj.
Švedska danas, u 21. stoljeću u 2021. godini, potpuno uvažava lični izbor svakog pojedinca, ali i grupe građana, koji žele da se u skladu sa svojim svjetonazorima i izabranom religijom, okupljaju, organiziraju i zajednički dijele svoje religijske osjećaje i obrede. Švedska država, pak, ide i korak dalje, na način da u sastavu jednog ministarstva Vlade djeluje SST, odjel za saradnju i podršku religijskim zajednicama, putem kojeg sve priznate vjerske zajednice i registrirane krovne organizacije mogu koristiti novčanu, organizacijsku, savjetodavnu i svaku drugu podršku Vlade i države Švedske u svom djelovanju i organiziranju. Primjer švedske demokratije i ravnopravnosti.
Ovaj demokratski princip slobode izbora vjeroispovjesti nalazimo jasno definisan u Medinskoj povelji, koja garantuje i jasno definiše slobodu vjeroispovjesti tadašnjih jevreja[12] kao supotpisnika Medinske povelje, ali i svih onih koji ih slijede ili s njima surađuju, pa i do te mjere da se u Medinskoj povelji (u interpretaciji historičara Ibn Ishaka, preko kojeg je i došao cijeli tekst povelje) tadašnja jevrejska plemena tretiraju i definišu u tekstu kao jedan ”narod” zajedno sa muslimanima Medine.[13]
Treba imati na umu da je Medinska povelja nastala na početku sedmog stoljeća kad nije bilo ni govora o ljudskim pravima, niti o pravima manjina u viševjerskim i višekulturnim društvima. Nije tada postojala visoka svijest o jednakim pravima i dužnostima stanovnika jednog pluralnog društva u jedinstvenoj državi. Stoga, Medinska povelja, posmatrana u tom kontekstu niske civilizacijske, kulturne, političke, pravne i religijske svijesti o ljudskim pravima predstavlja pravo čudo (mu’džizu, miracle), čudo koje se moglo dogoditi kroz inspiraciju Božanske objave, sadržane u Kur’anu Časnom, kao posljednjem Božijem zavjetu u nizu Božijih zavjeta Tevrata, “Staroga zavjeta” i Indžila, “Novoga zavjeta”. Dakle, Medinska povelja je povijesni dokument o abrahamskom dijalektičkom spiritualizmu. To je jedinstveno svjedočanstvo duha miroljubive vjere islamske i rane miroljubive muslimanske zajednice. Smatra se primjerom izuzetno važnog dokumenta ideje “društvenog ugovora”, ideje koju su Jean Jack Rousseau, John Lock i Thomas Hobbes osmislili kao glavnu društveno-političku ideju u Evropi.[14] Primjer medinske, poslaničke, demokratije i ravnopravnosti.
[11] www.riksdagen.se (Demokratins historia: 1951 Religionsfrihet skrivs in i Sveriges lagstiftning)
[12] Povijest islamske culture i civilizacije (Nijaz Šukrić)
[13] www.yaqeeninstitute.org (The constitution of Medina, translation, commentary and meaning today, 2021-02-04)
[14] www.preporod.info (Medinska i druge povelje, dr. Mustafa Cerić, 2019-03-26)
Učimo li iz primjera Medinske povelje i švedske demokratije?
Za nas, muslimane, koji danas živimo u Švedskoj ova mala komparacija demokratskih principa švedskog državnog sistema u kojem ”uživamo” i medinskog demokratskog sistema kojem se, kroz poslanikovu Medinsku povelju, divimo, treba biti podstrek za nastavak naše iskrene suradnje i saradnje sa drugima u Švedskoj.
Zar nam Poslanik a.s. Medinskom poveljem nije jasno poručio: demokratija, sloboda, ravnopravnost i uvažavanje drugog je njegov put?
Zar nam i država Švedska, sa jasno i precizno definisanim zakonima, ne poručuje: demokratija, sloboda, ravnopravnost i uvažavanje drugog je njena opredjeljenost?
Muslimani i ostali građani Švedske, muslimani i svi ljudi širom svijeta, doista bi trebali više učiti iz principa Medinske povelje, ali i švedskog demokratkog uređenja i definisanih sloboda. Zarad zajedničkog i sveopćeg napretka društva na ovom parčetu kugle zemaljske koju svojim domom zovemo.
Islamska zajednica Bošnjaka u Švedskoj čestita Švedskoj 100 godina potpune demokratije i ravnopravnosti, čestita izbor prve žene za premijerku Švedske u povijesti uz podsjećanje da su naši principi saradnje i suradnje u Švedskoj zasnovani na demokratskim principima Medinske povelje kojima se divimo, ali i demokratskim principima Švedske kao države o kojima rado svima pričamo.
Švedska, 2021-12-01
Idriz ef. Karaman, Glavni imam
Komisija za ženski aktivizam Islamske zajednice Bošnjaka u Švedskoj
hafiz Adis ef. Baručić
