Kakve dahove dušom svojom širimo?
“Ramazan je jedinstvena prilika za sve nas da osjetimo zdravo disanje, normalno disanje, disanje koje odmara, disanje koje oslobađa.
Moramo priznati da se dobro ne diše.
Kratak ću biti. Zato što još nismo zapostili od svega negativnog.
Nije post samo da postimo od jela i pića, već, također, od ružnog govora, od ružnih misli i od svega negativnog. Kada naučimo da postimo od svega negativnog, onda dah postača počinje da miriše mirisom džennetskim. Taj miris prouzrokuje da čovjek sasvim normalno diše, da uživa u svakom udisaju i izdisaju…
Zato je Božiji Poslanik Muhammed, s.a.v.s., u svojoj dovi rekao:
– Gospodaru moj, štitimo se Tobom od dahova oholih ljudi!
Oholost, umišljanost, zavidnost, škrtost, želja za dominacijom, podcjenjivanje, ponižavanje, sebičnost, egoizam, egocentrizam, etnocentrizam, da ne nabrajam sve ove bolesti one upravo prouzrokuju da teže dišemo, da kroz naše disanje prolazi otrov od kojeg mi sami ne možemo da izdržimo, pa tražimo da odemo negdje na izlet ne bi li našli lijep čist zrak za disanje.
Zagadili smo atmosferu umišljenošću, ohološću, mržnjom, škrtošću i onda idemo da dišemo tamo gdje sve Gospodara spominje, gdje svaka travka spominje Gospodara. Mi se tamo osjećamo lijepo…
Zato, dragi postaču, draga i plemenita dušo, ne prouzrokuj zagađenje atmosfere…
Zato je tu ramazan da zamirišemo slobodnim dahom, kojim ćemo oplemenjivati naše društvo, našu zajednicu, koja će odisati ljepotom mira, ljubavi, razumijevanja, pravde i napretka na svakom polju.”
Sulejman Bugari
N. Š.
