“…Ramazan je prilika da se otmemo iz kandži potrošačkog svjetonazora ove naše materijalističke civilizacije. Nije čovjek – i ne smije biti ! – samo u onom što konzumira. Mi živimo u vremenu u kojem moderni čovjek nema snage gotovo ničemu reći NE. Ramazan je prilika da izgradimo duhovnu moć, da prosvijetlimo volju, razum i osjećanja, kako bismo, kao naši stari, imali snage za ono NE bez kojeg nema moralnog, civiliziranog, ljudskog života.
Ramazan je prilika da se učimo odricanju, da se učimo poštivanju zabrana, da se učimo samosavlađivanju.
U svijetu u kojem živimo, punom briga, strepnji, nevolja, žurbe i buke s ramazanom se, danas možda više nego ikada ranije, možemo susresti kao sa oazom usred duhovne pustinje kojom svi, htjeli to ili ne, umorni putujemo a da se rijetko pitamo o konačnom cilju našeg putovanja. U takvom svijetu ramazanska oaza je prilika da se
odmorimo, da predahnemo, da okrijepimo naše duše u miru i tišini.
Ramazan je zapravo prilika da naše oči otrgnemo od fatamorgana koje nam se javljaju na našem zamornom i prašnjavom pustinjskom putu i da malo pogledamo u sebe, da se nadnesemo nad zdence svojih vlastitih duša. Ramazan je prilika da se odmorimo od svega drugog što nas sa sve četiri strane svijeta zavodljivo mami i raspinje i da se posvetimo sebi samima.
Tako ćemo u ramazanu biti u prilici život u islamu doživjeti kao ljepotu, smirenost, snagu, samopouzdanje, dostojanstvo i poštovanje pred samim sobom.
Molim dragog Allaha da nam podari svoju milost, dobro i snagu.”
Dževad Hodžić, profesor
N. Š.
