Nedjelja, 17/05
Sehur 3.14 h, iftar 21.19 h
Bože, daj nam imana
naših deda i nana
— Ramazan je prilika da se dovom, sadakom ili drugim dobročinstvom sjetimo naših djedova, nana, majki i očeva koji više nisu s nama.
To je generacija koja je uspjela u najvažnijem zadatku – prenijeli su emanet vjere na nas!
Nisu oni citirali stotine hadisa, oni su ih živjeli. Malo su o vjeri pametovali i raspravljali, njihova vjera bila je u intimi duša, u boljim međuljudskim odnosima, u kućnoj kulturi življenja…
Naš Ali dede Bošnjak je prije hiljadu godina nadgledao radove obnove Kabe i Mekami Ibrahima. Zamišljam kako taj dobri Ali deda Bošnjak i za nas pored Kabe dovu čini…
Poznata je priča o jednom našem čestitom Bošnjaku koji je kupio kartu, ali kondukter u vozu nije stigao do njega da mu je poništi. Kada je izašao on ide do recepcije i traži da mu se karta poništi. Jer, iako ljudi nisu vidjeli, on želi biti pošten! Radi Boga i radi sebe!
Kažu kad bi išli na sijelo u drugo selo, a išlo se preko livada i usijeva, da bi svom konju stavili zobnicu dok prolaze kroz tiđe kukuruze. Zašto? Pa da taj konj ne bi slušajno uzeo tuđi kukuruz.
Naši dobri preci prve mevlude su slušali na turskom jeziku i plakali, iako nisu ništa razumjeli. Plakali su jer su dušom i srcem voljeli svom Poslanika!
Jedan dobri Bošnjak je u ono vrijeme napravio mevlud u svojoj kući. Došlo mu je da plati kaznu. On odlazi i plaća dvije kazne. Pitaju ga zašto? – “Imam namjeru da i naredne godine mevlud napravim, pa da unaprijed platim”, odgovori on.
Ibrahim-ef. Ganić je krišom učio djecu u svojoj kući. Sakrio bi njihovu obuću da se ne primjete da su djeca tu, i uz svjetlost svjeća podučavao ih vjeri…
Safvet-beg Bašagić je bio prvi Bošnjak doktor nauka, doktorirao je u Beču. I prvi je napisao mevlud na bosanskom jeziku.
Primjera je na hiljade. Na hiljade je naših alima, imama, učenih i dobrih ljudi koji su ostavili neizbrisiv trag u našoh historiji. Svaki grad i svaka ulica imala je ove čestite Bošnjake.
Danas, ovi sa istoka nam govore kako smo mi loši muslimani, a ovi sa zapada da smo kao balkanci zaostali.
Treba nam da više cijenimo i poštujemo svoje.
Mi nismo loši, mi smo dobri i još bolji trebamo biti.
Znate li koji narod nema svoju budućnost?
Onaj narod koji zaboravlja i ne cijeni svoje velikane – takav narod nema budućnost!
N. Š.
