Međusobno pomaganje u dobru (birr) je nešto što je svakom vjerniku i vjernici Kur’anom naređeno: Jedni drugima pomažite u dobru (birr) i Bogobojaznosti (takva)… Istovremeno se naređuje i ostavljanje zabranjenih i pokuđenih stvari: …a ne sudjelujte u grijehu i neprijateljstvu (Elma’ide, 2).
Ova naredba je, kako veli mufessir Kurtubi, upućena svim ljudima, tj., da se međusobno pomažu u Dobru i Bogobojaznosti, zatim da jedni druge podstiču na ono što je uzvišeni Allah naredio, tj., da po tome postupaju, te da zabranjuju ono što je uzvišeni Allah zabranio. Ovo se podudara sa onime što je Muhammed, alejhi-s-selam, kazao: `’Onaj ko upućuje na dobro je poput onoga ko ga čini’’. Stoga je rečeno i suprotno: Onaj ko upućuje na zlo, isti je kao onaj ko ga čini’’ ( el-Džami’, 6/46).
Birr i takva(luk)
Komentatori Kur’ana ponudili su nekoliko tefsirskih rješenja u vezi sa određenjem pojma Dobra (birr) i Bogobojaznosti (takva) u ovom ajetu. Jedni vele da su ove riječi sinonimne, a da su navedene zajedno zbog naglašavanja, jer, vele ovi: svako dobro je Bogobojaznost, a i svaka Bogobojaznost je dobro. Mufessir Ibn Atijje navodi da riječ birr obuhvata obavezne i preporučene dužnosti, a Bogobojaznost se ogleda u obaveznim dužnostima tako da je, smatra ovaj mufessir, dozvoljeno ove riječi smatrati sinonimima ( el-Muharriru-l-vedžiz, 2/15).
Maverdi ističe da su ove dvije riječi došle zajedno jer je u takvaluku Allahovo zadovoljstvo, a u birru zadovoljstvo ljudi. Onaj ko ovo oboje objedini, tj. zadovoljstvo Uzvišenog Allaha i zadovoljstvo ljudi, on će usavršiti svoju sreću i upotpuniti svoju blagodat ( en-nuket ve-l-’ujun). Zamahšeri navodi da riječ birr znači ‘afv (praštanje), a riječ takva znači igda’ (obazrivost). No i sam veli da je dozvoljeno smatrati da se misli na svako dobro i svaku Bogobojaznost. Dakle, da ove riječi imaju općenito značenje ( el-Keššaf, 277). Od Ibn Abbasa prenosi se da je rekao kako riječ birr označava pokornost, a riječ takva ostavljanje grijeha ( Tefsir, 2/10). Sehl et-Tusteri veli da birr znači ta’at (pokornost), dok riječ takva znači itka’u l-ma’sijje (čuvanje od griješenja) ( Tefsiru-l-Kur’ani-l-’azim, 137).
Zaključit ćemo riječima mufessira Ibn Džuzejja koji navodi da ove riječi imaju opće značenje, te konstatuje: `’Razlika između riječi birr i takva u tome je što riječ birr ima opće značenje u pogledu obaveznih, preporučenih i zabranjenih djela. Dakle, birr se odnosi na sve ono što vodi blizini Uzvišenog Allaha. Riječ takva se odnosi na obavezna i zabranjena djela, ali ne i na preporučena djela. Dakle, riječ birr ima općenitije značenje od riječi takva’’ ( Teshil, 1/167).
Pomozi drugima u onome što najbolje znaš…
Ono što nam se čini posebno važnim naglasiti kada govorimo o ovom ajetu jeste da se arapskim glagolom te’avenu (jedni drugima pomažite) u imperativnoj formi naglašava trajno značenje, što će reći da obaveza činjenja dobra i pomaganja u dobru nikada ne prestaje. Musliman je, u okviru svojih mogućnosti, neprestano u funkciji dobra i pomaganja drugima u tome. Stoga želimo posebno istaći mišljenje jednog mufessira koji kaže da ima više načina međusobnog pomaganja u dobru i Bogobojaznosti. Tako je obaveza onog učenog (u ma kojoj oblasti ili struci) da pomaže drugim ljudima svojim znanjem i da ih poduči; obaveza imućnog je da pomaže svojim novcem ili imetkom; obaveza sposobnog u bilo čemu je da poduči druge ljude toj vještini, i tako redom.
U jednom takvom društvu do izražaja dolaze sposobnosti (kompetencije) svakog pojedinca koje on zatim prenosi na druge. On u tome ne škrtari, ne manipuliše drugim ljudima niti ih vara. A svako je obdaren nečim posebnim i u nečemu se posebno ističe. Samo u tom ozračju moguća je zdrava i korisna konkurencija na koju Kur’an aludira znamenitim riječima: Natječite se u dobrima! (el-Ma’ide, 48).
…i ne prigovaraj za učinjeno dobro
Kur’an (v. el-Bekare, 262-264) i Hadis nam skreću pažnju da za učinjeno dobro nekome nipošto ne prigovaramo ili, ne daj Bože, drugog zbog toga vrijeđamo. Allahov Poslanik, alejhisselam, također jasno upozorava da za onoga ko prigovara za učinjeno dobro nema mjesta u Džennetu. Ebu Bekr es-Siddik prenosi od Vjerovjesnika, a.s., da je rekao: “U Džennet neće ući onaj ko vara, onaj ko mrzi, onaj ko škrtari i onaj ko prigovara za dobro koje je nekome učinio!“(Tirmizi: 1963)
prof. Almir Fatić, FIN Sarajevo
(Preporod)
