Bio jednom jedan stari čovjek koji je svakog jutra šetao morskom plažom. Jednog dana je ugledao dječaka koji je pažljivo podigao nešto i bacio u more.
Zovnuo ga je i rekao: ‘Dobro jutro, dječače, šta radiš tu?’
Dječak se uspravio i odgovorio: ‘Bacam zvijezde nazad u more. Oseka je, a i sunce prži. Ako to ne uradim umrijet će.’
‘Ali, mladiću, da li je tebi jasno da se plaža kilometrima i kilometrima proteže. I posvuda leže morske zvijezde. Nemoguće je da ih sve spasiš i to što radiš nema nikakvog smisla.’
Dječak je učtivo saslušao čovjeka, sagnuo se, podigao jednu zvijezdu i bacio je u more smiješeći se: ‘Ali za ovu zvijezdu ima smisla.’
Plemenite duše,
nekada smo u krugu zabrinutosti za neke velike globalne teme, a zaboravljamo one male sitnice koje mi možemo uraditi. Ne možemo obradovati čitav svijet, ali možemo jednu osobu, ne možemo stipendirati svu djecu koja imaju potrebu za stipendijom, ali možemo jedno dijete…
Vaša topla riječ, osmjeh, poklon ili bilo koji vid dobrote – nekome znače puno.
Ova divna priča nas podsjeća na vrijednost dobrog djela, bez obzira koliko ono malo bilo.
