“Sjedio nekad davno starac na ulazu u grad. Priđe mu stranac i zapita ga:
– “Nikada nisam bio u ovome gradu; kakvi su ljudi koji ovdje žive?”
Starac mu odgovori protupitanjem:
– “Kakvi su bili ljudi u gradi iz kojeg dolaziš?”
– “Sebični i zli. Zbog toga sam, uostalom, i otišao odande”, reče stranac.
Starac uzvrati:
– “I ovdje ćeš naći isto takve”.
Malo potom, eto još jednog stranca koji priđe starcu i zapita ga:
– “Tek sam stigao ovdje, reci mi kakvi su ljudi koji žive u ovom gradu.”
Starac mu odgovori:
– “Reci mi prijatelju, kakvi su bili ljudi u gradu iz kojeg dolaziš?”
– “Bili su dobri i gostoljubivi. Imao sam mnogo prijatelja. Teško mi se bilo od njih rastati.”
– “I ovdje ćeš naći isto takve”, odgovori mu starac.
Trgovac koji je nedaleko odatle napajao deve čuo je oba razgovora. Tek što se drugi stranac udaljio, a on se prijekorno obrati starcu:
– “Kako na isto pitanje možeš dati dva potpuno različita odgovora?”
– “Zato što svatko u srcu nosi vlastiti svijet”, odgovori mu starac.
Sreća ili nesreća leži samo u nama samima.”