— Imran i Hana su polako ulazili starost, a nisu imali djece. Obraćaju se Gospodaru svome i mole Ga da ih počasti djetetom!
Obraćaju se iskreno Njemu, koji je utočište i smiraj svakom, Njemu koji se stidi vratiti prazne ruke kada Ga zamolimo za nešto.
Nedugo nakon toga Hana je ostala trudna i u toj svojoj trudnoći opet Bogu dovu čini i kaže:
- “Bože, ovo što nosim u stomaku mome ja posvećujem Tebi na službu, pa to primi od mene…!”
Ona ne čini dovu da njeno dijete radi ovaj ili onaj posao, da živi tamo ili vamo, nego kaže: “Ja svoje dijete posvećujem u službu Tebi!”
I ona rađa jednu od najodabranijih žena koje su ikad živjele, rađa hazreti Merjemu, majku poslanika Isaa, alejhi selam.
Kako velika i poučna je bila ta dova majke Merjemine!
Razmislimo koliko je važno da mi i naša djeca, bez obzira gdje živjeli, koji posao radili, koliku platu imali – da svojim životom Bogu služimo. Da budemo od onih koji dijele, koji su korisni ljudima oko sebe, koji olakšavaju, koji ne zaboravljaju na Boga – nego kapacitete koje imaju posvećuju širenju dobra!
Razmišljajući šta želimo da budu naša djeca, čemu ih posvećujemo – činite dovu za sebe i svoju djecu u ovim mubarek danima!
?
N. Š.
