— U noći Kadra te 610. godine počela je objava Kur’ana. To je bio najvažniji trenutak za čovječanstvo. U toj noći potvrdila se ljubav Gospodara prema svojim robovima.
U toj noći Bog ljudima šalje Svoje meleke, šalje Svoju riječ, šalje svjetlo, upustvo, lijek, utjehu, rješenje, izlaz, podsjetnik…
Znao je Gospodar da ćemo mi na ovom prolaznom svijetu imati problema, da ćemo griješiti, padati, bivati izgubljeni, da će nas naše strasti i šejtan odvraćati od sjećanja na Njega…
Ali On nas nije zaboravio i same ostavio!
On kaže: Ja ću biti u vezi s vama! Vi, o robovi moji, nećete biti sami! Ja sam tu, Ja sam s vama i Ja sam vam blizu!
Naše vrijeme opisuju kao vrijeme zbunjenosti i duhovne dezintegracije!
Kadr nam dolazi da nam pokaže cilj, put, spas i izlaz. Kadr je tu da nas podsjeti na Njega, jer ko bez Njega bude živio ovaj život bit će mu teško, bit će dezorjentisan, izgubljen…
Kada je Musa, a.s., pobjegao od faraona u Medjen, u strahu se obraća Allahu i kaže:
- Gospodaru moj, evo me sâm sam, stranac sam i bolestan sam!
Allah mu se obraća:
- O Musa, sam je onaj ko nema Mene za Prijatelja, bolestan je onaj kome Ja nisam doktor, stranac je onaj ko sa Mnom nema vezu!
Drage duše!
Gdje god bili, šta god da ste uradili, nemojte na Njega zaboraviti. Njemu se obratite, vratite… On vas čeka, voli…
Poručio nam je:
Robovi Moji, mislite vi na Mene, mislit ću i Ja na vas!
Čuvajmo tu vezu s Njim!
Ko nema te Veze
život mu je bezveze!
N.Š.
